Ekonomija/Uvod

Izvor: Wikiknjige
Idi na: navigaciju, pretragu

Šta je ekonomija[uredi]

Ekonomija pokriva sve vrste tema. Ali u biti ona je posvećena razumijevanju problema kako društvo alocira svoje oskudne resurse. Uz proučavanje implikacija oskudnosti, ekonomija pokušava odgonetnuti još i 1001 zagonetku svakodnevnog života.

Interes za proučavanje ekonomije[uredi]

Nesumnjivo svatko od nas u svom životu postavi stotine ekonomskih pitanja čak i prije nego u ruke uzme prvu knjigu o ekonomiji. Pitanja poput: Zašto ljudi brinu o vladinom budžetskom deficitu? Kakvi su utjecaji budžetskog deficita na inflaciju? Zašto ljudi brinu zbog inflacije? Zašto su neki ljudi bogati a neki siromašni?, ljudi često i nesvjesno postavljaju bez konkretnog odgovora.


Kao naučna disciplina, ekonomija je stara dva vijeka. Tačnije, od kako je škotski naučnik Adam Smith objavio svoju knjigu "Bogatstvo naroda" (Wealth of Nations) 1776. godine, koja je prokrčila put ostalima. Nije slučajno da je ova knjiga objavljena iste godine kada su i engleske kolonije u Americi proglasile nezavisnost. Pokret za političku slobodu od tiranije evropskih monarhija pojavio se skoro istovremeno s pokušajem za oslobađanjem cijena i nadnica od nemilosrdne državne regulacije.

Adam Smith (1723-1790)

Doprinos Adama Smitha je bio analiziranje načina na koji su tržišta organizirala ekonomski život i ostvarivala brz ekonomski razvoj. On je pokazao da je sistem cijena i tržišta sposoban koordinirati ljude i preduzeća bez ikakvog centralnog upravljanja. Gotovo jedan vijek nakon toga, nakon što su pulsirajući kapitalistički poduhvati u željeznici, tekstilnoj industriji i ostalim sektorima počeli širiti svoj uticaj u svakom predijelu svijeta, pojavila se ogromna kritika kapitalizma: Karl Marxov Kapital (1867, 1885, 1894). Marx je tvrdio da je kapitalizam osuđen na propast i da će uskoro uslijediti depresije, revolucionarni pokreti i socijalizam.

U desetljećima koja su uslijedila, činilo se da događaji potvrđuju Marxova predviđanja. Ekonomske panike i duboke krize 1890tih i 1930tih, dovodile su intelektualce dvadesetog vijeka do sumnje u održivost kapitalizma privatnog poduzetništva. Socijalisti su počeli primjenjivati svoj model u Sovjetskom Savezu 1917 i do kasnih 1980tih gotovo jednom trećinom svijeta su zavladale Marxove doktrine.

Međutim, 1936 godine na dnu Velike krize John Maynard Keynes objavljuje "Opću teoriju zaposlenosti, kamata i novca" (General Theory of Employment, Interest and Money). Ovo remek-djelo je opisalo novi pristup koji će pomoći vladinoj monetarnoj politici da ukrote i najgora bjesnila privrednih ciklusa.

U 1980tim, točak se okrenuo za puni krug. Kapitalističke zemlje Zapada i socijalističke zemlje Istoka ponovo su otkrile moć tržišta da ostvari brzu tehnološku promjenu i visoke standarde života. Na Zapadu, vlade su smanjile teret kontrole nad industrijom i ukinule kontrolu cijena. Najdramatičnija dešavanja desila su se u Istočnoj Evropi, gdje je mirna revolucija 1989 prisilila socijalističke zemlje da odbace mehanizam centralnog planiranja i da puste da ponovo slobodno djeluju sile tržišta. Temeljne poruke Adama Smitha ponovo su otkrivene gotovo dva vijeka nakon objavljivanja njegovog Bogatstva naroda.

Definicija ekonomije[uredi]

Šta je zapravo predmet proučavanja nauke koju su izučavali ekonomisti od Smitha, preko Keynesa do Marxa i današnje generacije?

  • Ekonomija pita šta treba proizvoditi, kako se trebaju ta dobra proizvesti i za koga ih treba proizvoditi.
  • Ekonomija proučava kretanja u cijeloj privredi - trendove cijena, proizvodnje, nezaposlenosti i vanjske trgovine. Kada se ti tredovi shvate i razumiju, ekonomija pomaže odrediti kakve politike državne vlade moraju imati da se iskoriste prednosti i poboljšaju učinci privrede.
  • Ekonomija proučava trgovinu između država. Ona pomaže objasniti zašto države uvoze neka dobra a izvoze druga i proučava utjecaje postavljanja ekonomskih prepreka (carina, kvoti, kontigenata i slično) na državnim granicama.

Spisak oblasti u koje ekonomija zadire je veoma velik. Međutim, ako se uzme suština svih definicija, može se naći zajednička misao:

  • Ekonomija proučava kako društvo koristi oskudne resurse da bi proizvelo vrijedne robe i kako bi ih raspodijelilo različitim ljudima.

Ekonomisti obično razlikuju makroekonomiju, koja proučava funkcionisanje privrede kao cjeline, i mikroekonomiju, koja proučava ponašanje pojedinačnih komponenti privrede, kao što su proizvodni sektori, preduzeća i ponašanje potrošaća. Proučavajući mikroekonomiju, ispitujemo ponašanje pojedinih dijelova privrede, između ostalog kako se određuju pojedine cijene, šta određuje cijenu zemljišta, rada i kapitala, te istražujemo prednosti i nedostatke tržišnog mehanizma. Na drugoj strani, makroekonomiju posmatramo širokim objektivom. Ona istražuje kako se određuje rast i razina proizvodnje, proučava nezaposlenost i inflaciju, bavi se ukupnom novčanom masom te istražuje zbog čega neke države brzo napreduju dok druge stagniraju.

Ekonomske tehnike[uredi]

U proučavanju ekonomije, ekonomisti imaju na raspolaganju nekoliko tehnika, ponekad nazvane naučnim pristupima:

  • Posmatranja su jedan od značajnijih izvora ekonomskih znanja. Posebno se to odnosi na podatke iz prošlosti. Za primjer može se uzeti inflacija, izraz koji označava opći porast razine cijena. Građani, bankari i poličke vođe često brinu zbog inflacije i poduzimaju korake smanjujući proizvodnju, povećavajući nezaposlenost da bi spriječili ili usporili prijeteću inflaciju. Kako se može razumijeti šteta koju inflacija može načiniti? Može se naprimjer proučavati slučaj inflacije iz prošlosti. Njemačka inflacija 1920tih godina za vrijeme koje su cijene rasle hiljadu milijardi posto za dvije godine, uništila je veliki dio bogatstva srednje klase, te dovela do socijalnih nemira, i, kao što mnogi vjeruju, dovela na vlast Hitlera. Proučavajući ovaj ekstremni primjer inflacije, može se steći uvid u mnogo umjerenije slučajeve inflacije 1970tih i 1980tih godina u SAD-u, ili nešto izraženije u bivšoj Jugoslaviji početkom 1990tih.
  • Ekonomska analiza je pristup koji počinje grupisanjem pretpostavki nakon čega se putem logičkog zaključivanja dolazi do određenih predviđanja o ekonomskom ponašanju ljudi, preduzeća ili ukupne privrede. Za primjer se može uzeti pokušavanje ograničavanja uvoza stranih dobara da bi se "zaštitili" domaći proizvođaći i radnici od strane konkurencije. Posljednjih godina u Bosnu i Hercegovinu (ali i mnoge druge zapadne zemlje) uvezeno je više stranih dobara nego što je prodano (izvezeno) u inostranstvo. Rezultat toga se može primjetiti u opadanju prerađivačke industrije. Vlasnici proizvodnih preduzeća predlažu ograničavanje uvoza industrijskih dobara kako bi sačuvali radna mjesta. Posljedica bi moglo biti rast cijena tih dobara u odnosu na cijene na međunarodnom tržištu, te smanjenje ukupnog nacionalnog dohotka.
  • Statistika igra veoma važnu ulogu u ekonomskom proučavanju. Vlade i preduzeća redovno objavljuju ogromne količine podataka koji mogu pomoći u analizi ekonomskog stanja na kvanititativni način. Dok stvarna primjena takvih informacija zahtjeva znanje iz vjerovatnoće i ekonometrije, razumijevanje rezultata zahtjeva samo pažljivo čitanje i zdrav razum.
  • Ekperimenti u ekonomiji se značajno razlikuju od eksperimenata kod prirodnih nauka poput hemije i fizike. Prije svega, ekonomisti ne mogu detaljno izmjeriti uticaje inflacije na nezaposlenost, nivo proizvodnje i slično onom preciznošću kojom fizičar može izmjeriti masu nekog tijela. Veoma je teško oponašati cjelokupnu privredu u laboratoriji. I pored tih nedostataka, ekonomisti uspješno izvode pojedine eksperimente kako bi objasnili ekonomsko ponašanje. Na primjer, ekonomisti su mjerili reakcije ljudi na različite vrste vladinih programa da poveća dohotke siromašnima. Ti eksperimenti su u velikoj mjeri doprinijeli u razumijevanju kako promjene vladinih programa mogu utjecati na radne navike ljudi i njihovu štednju. Drugi eksperimenti pokazuju kako se tržišta ponašaju kada postoji mali broj proizvođača.

Ove četiri tehnike sačinjavaju pristup po kome ekonomska nauka napreduje. Svaki dan se stvori nova zagonetka. Kao odgovor na nju, ekonomisti testiraju nove ideje, odbacuju stare i ekonomija se razvija i mijenja.

Greške u ekonomskom zaključivanju[uredi]

Promjena u samo jednom faktoru[uredi]

Većina ekonomskih problema uključuje više sila koje djeluju u isto vrijeme. Naprimjer, broj kupljenih automobila u jednoj godini određen je cijenama automobila, standardu i dohocima potrošaća, cijenama benzina i slično. Kako se može mjeriti samo jedan od ovih faktora držeći ostale stvari jednake? Ključni korak je izoliranje pojedinačne varijable, a u isto vrijeme držanje ostalih konstantnim. Ako se želi mjeriti utjecaj cijena automobila na broj kupljenih automobila, moramo ispitati utjecaj promijene cijena auta, dok osiguravamo da se dohoci potrošaća, cijene benzina, nivo kamatnih stopa i sve ostale varijable ne mijenjaju.

Ako bismo pokušali odrediti utjecaj velikog povećanja cijena benzina na prodaju automobila koje je uslijedilo nakon krize u Perzijskom zalivu u jesen 1990 i početkom Pustinjske oluje, analiza bi bila izuzetno komplikovana. U isto vrijeme kada je cijena nafte divljala, opali su i dohoci potrošaća i njihova kupovna moć, a i cijene sirovina u automobilskoj industriji su zasigurno porasle. Ukoliko ove faktore ne iskljućite, te pokušate zamisliti da su dohoci i njihova kupovna moć ostala ista, tek tada bi mogli izmjeriti utjecaj poskupljenja benzina na prodaju automobila.

Post hoc greška[uredi]

Uobičajena greška u studijama odnosa uzrok-posljedica je post hoc greška. Klasični primjer ovakve greške je vjerovanje vrača u indijanskim društvima da su vračanje i malo arsena dovoljni da se ubije neprijatelj. Slično je i sa mišljenjem da će nakon smanjenja kamatnih stopa vlada ubirati više poreznih prihoda. Činjenica da se događaj A dogodio prije događaja B ne dokazuje da je događaj A uzrokovao događaj B. Zaključiti da nakon događaja povlaći zbog događaja znači počiniti post hoc grešku.

Greška uopštavanja[uredi]

Ko je često gledao nogometne utakmice primjetio je da ljudi često skaču i ustaju sa sjedišta da bi bolje vidjeli? Obično shvate da, kada svi ustanu ne mogu bolje vidjeti. Taj primjer, u kojem ono što je istinito za pojedinca nije nužno istinito za svakoga ilustrira grešku uopštavanja. Neki od primjera za grešku uopštavanja su:

  • Pokušaji pojedinaca da štede za vrijeme krize mogu smanjiti ukupnu štednju zajednice.
  • Ako jedna osoba prima više novca, ona će biti bogatija; ako svi dobijaju više novaca niko neće biti bogatiji
  • SAD-u bi moglo koristiti da smanje carine postavljene na uvoznu robu, čak i ako ostale zemlje ne smanje svoje carine.
  • Ako svi farmeri proizvedu puno žita, ukupni prihod farmi će vjerovatno opasti.

Zakon oskudnosti[uredi]

Razmjena robe na tržištu; robe mijenjaju vlasnika posredstvom novca

U samoj srži ekonomije leži činjenica oskudnosti. Ekonomisti proučavaju način na koji se robe proizvode i troše zato što ljudi žele trošiti puno više nego što privreda može proizvesti. Kad bi se mogle proizvesti neograničene količine svakog dobra ili kada bi ljudske želje bile potpuno zadovoljene, ljudi ne bi brinuli o efikasnom korištenju oskudnih resursa i a ni ekonomija više ne bi imala smisla. Preduzeća ne bi trebala brinuti o efikasnom korištenju rada i materijala i vlade se ne bi trebale boriti za poreze ili potrošnju. U takvom raju obilja ne bi postojala ekonomska dobra - dobra koja su oskudna ili imaju ograničenu ponudu. Sve bi bilo besplatno poput pijeska u pustinji.

Niti jedno društvo nije dostiglo utopiju neograničenih sposobnosti. Dobra su ograničena, dok se želje čine neograničenim. Sva ekonomija proistječe iz ove osnovne činjenice oskudnosti. Ekonomijom pokušavamo naučiti kako društvo odabire iz izbora mogućih dobara i usluga, kako se različite robe proizvode i vrjednuju i tko troši ta dobra koja društvo proizvede.

Koristi od ekonomije[uredi]

Načini na koje bi nam ekonomija mogla pomoći pojedinačno razlikovali bi se poput naših različitih života. Učenje o berzi bi, na primjer, mogli pomoći ljudima da upravljaju vlastitima financijama. Znanje o teoriji cijena i antitrustovskoj politici bi moglo poboljšati vještine pravnika. Ljudi svih zanimanja bi trebali znati barem osnove računovodstva i osnove zakonodavstva da bi postigli najveće zadovoljstvo i najveći profit od svojih poslova.

Ekonomija igra važnu ulogu u promovisanju analize državnih pitanja. Neko tko nikad nije studirao ekonomiju pri pomisli na državna pitanja, poput budžeta i monetarne politike, su gotovo hendikepirani. Ona omogućuje da se razumije naše društvo, ali to se isplati tek onda kada se ekonomsko znanje primjeni kao pomoć pri planiranju politika koje će pokušati izgraditi bolju budućnost. Ova razlika između opisivanja događaja i propisivanja savjeta i prijedloga je osnova moderne ekonomije. U ekonomiji moramo biti oprezni i praviti razliku između pozitivnih (činjeničnih) izjava i normativnih izjava (odnosno vrijednosnih sudova)

Normativna ekonomija[uredi]

Normativna ekonomija uključuje etičke propise i sudove o vrijednosti. Mogu se postaviti pitanja poput: Treba li država davati novac siromašnima?, Treba li budžetski deficit smanjivati višim porezima ili manjom potrošnjom? i slično. Na ova i slična pitanja nema ni tačnih ni pogrešnih odgovora, jer ona uključujuću percepciju različitih ljudi koji imaju različite etičke i moralne poglede. Takva pitanja se rješavaju političkim odlukama, a ne ekonomskom naukom.

Pozitivna ekonomija[uredi]

Pozitivna ekonomija opisuje činjenice i ponašanje u prirodi.